Nedavno se u sarajevskim knjižarama pojavila ovelika i skupa knjiga
debelih korica i lijepog dizajna pod naslovom Bosanski kuhar (u daljem
tekstu Kuhar) autora Lamije Hadžiosmanovic. Uz bosanski original može se
kupiti i njegov engleski prevod naslovljen BOSNIAN COOK, koji je sigurno
najgori "engleski" tekst u hiljadugodišnjoj istoriji pismenosti na tom
jeziku. Ja vam garantujem da nimalo ne pretjerujem. Svaka stranica
prosto vrvi od nevjerovatnih grešaka, a na 202. strani se nudi
informacija da u Bosni ljudi jedu pitu od ljudskih fekalija, jer je pita
crijevara prevedena kao bowels pie; bowel(s) je na engleskom debelo
crijevo, a pošto je jasno da se od samog debelog crijeva ne može
napraviti pita, citaocu jedino ostaje da zakljuci da se radi o piti cija
je jufka ispunjena... znate cime!
Ako ste još pri sebi, slušajte dalje. Dok naša rijec kuhar ima dva
znacenja jer može oznacavati osobu koja kuha ali i knjigu koja sadrži
recepte za kuhanje (posebnih) jela, engleska rijec cook, upotrijebljena
u naslovu našeg "remekdjela", odnosi se samo na osobu koja kuha (na
engleskom je kuhar kao knjiga cookbook). Prema tome, nije iskljuceno da
neka Engleskinja ili Amerikanka, koja nalazi da su Bosanci zgodni
muškarci, vidi u izlogu Bosnian Cook i ude u knjižaru da kupi knjigu
koja bi trebala sadržavati slike zgodnih bosanskih kuhara. Razocarace se
do... povracanja, jer je to vrlo vjerovatna fiziloška reakcija normalnih
ljudi kad procitaju da Bosanci jedu pitu od ljudskog izmeta!!!
Zamolio sam jednu veoma obrazovanu Engleskinju (koja je i priznati
pisac) da pogleda engleski "prevod" Kuhara i iznese svoje mišljenje. Evo
njene ocjene: "The Bosnian Cook je prava katastrofa - nema u toj knjizi
ni jedne recenice koja bi se mogla spasiti. Najbolje što se o njoj može
reci jeste da sam se, listajuci je, nekoliko puta grohotom nasmijala
(narocito mi se dopala "pita od debelog crijeva")."
U engleskom "prevodu" Kuhara ima toliko katastrofalnih grešaka da se
pitam koje još "bisere" izabrati za ovu priliku. Stoga ce biti zgodno da
ih podijelim na vrste i ilustrujem.
1) Najveci broj tipicnih bosanskih jela nije ni preveden ni objašnjen.
Tako na 101. strani imamo odjeljak sa naslovom "Uljevaci, buranije and
kljukuše", a na 117. strani citamo naslov "Kalja and pirjan"!! Valjda
glupi "prevodioci" misle da je svih 300 miliona izvornih govornika
engleskog jezika na ovoj planeti odraslo na sarajevskom Bistriku pa
znaju šta je kljukuša i kalja još od malih nogu! Evo još nekoliko novih
"engleskih" rijeci, koje svakako treba uvrstiti u sljedece izdanje
Oksfordskog rjecnika engleskog jezika: škembe, dolma, sarma, burek,
zahlade, icija, muhalebija, sutlija, šerbe, halvuša, ružice, cetenija.
Neka tipicno naša jela i prehrambeni proizvodi mogu se lijepo prevesti
na engleski (na primjer kajmak je clotted cream), ali se onda treba
potruditi i prelistati koji rjecnik da se nadu takve rijeci; naši
"prevodioci", medutim, kao tipicni Bosanci, nisu sebi dali zahmeta. Oni
se nisu, naravno, sjetili ni da Anglosaksonci ne znaju procitati naša
slova kao što su c, š i c, ali tako nešto ne treba ni ocekivati od osoba
sa izrazito ogranicenom sposobnošcu mišljenja.
2) Još nešto što "krasi" engleski prevod Kuhara je užasna nedosljednost
i totalni javašluk u "prevodenju". Uvjereni da Englezi znaju ne samo
nazive naših tradicionalnih jela nego i gramatiku našeg jezika,
"prevodioci" cesto upotrebljavaju naše imenice u množini. Pored vec
spomenutih uljevaka, buranija i kljukuša, na 111. strani pojavljuju se
cimburi, a na 167. icije. A razne sarme i dolme dobijaju engleski
nastavak za množinu i postaju sarmas i dolmas! Javašlucki odnos prema
prevodenju ogleda su u brojnim glupostima u ovoj knjizi, ali ponajviše
pada u oci cinjenica da su neke biljke za koje postoje rijeci u
engleskom zadržane u bosanskom originalu; tako nam se na 253. strani
osam puta servira smreka, a samo se jednom u zagradi stidljivo daje
engleska rijec juniper. Isto je uradeno sa pekmezom od drenjina, koji je
na strani 311 preveden kao Drenjine marmalade. Ne samo da ce jadni
Englez biti totalno zbunjen rijecju drenjine, nego ce pomisliti da je to
neko voce iz porodice citrusa jer se samo od takvog voca pravi
marmalade, svi ostali pekmezi su u engleskom jam (džem). Ali dosljedni u
svojoj nedosljednosti, oni za drenjine nekad upotrebljavaju "englesku"
rijec drenjine, a nekad i European cornel.
3) Recenici znacenje daje gramatika, bez nje rijeci ništa ne
komuniciraju. A gramatika je u engleskom Kuharu užas nad užasima,
najviše zato što su gramaticka pravila našeg jezika prenesena u
engleski. Tako mi cesto upotrebljavamo komparativ pridjeva i kad ništa
ne kompariramo (recimo kad kažemo viša škola), što nije karaktersticno
za engleski. Medutim, u Kuharu su, na primjer, masnija junetina i dublja
šerpa prevedeni sa fattier beef i deeper pot (str. 46), pa je
Engleskinja koja ga je citala upitala fattier/deeper than what??
('masnija/dublja od cega?'). Evo još jedne gramaticke smijurije. U
originalu stoji na 9. strani: Mlada bi, kako se nazivala djevojka koja
se udaje... (zar se ta djevojka danas zove drukcije??); to je prevedeno
Mlada (young bride), how they called the woman getting married... Ono
young bride u zagradi znaci 'mlada nevjesta'. Prvo, nema nikakvog
opravdanja da se zadržava bosanski original (mlada) kad engleski (kao i
svaki jezik) ima rijec za 'mladu'. Engleska rijec bride je data u
zagradi, i to sa pridjevom young (mlada), a (današnje) mlade nisu baš
uvijek mlade! Drugo i puno gore, 'kako' je prevedeno sa how, iako je
samo upitno kako na engleskom how, a u originalu nema ni traga od
pitanja! (Trebalo je reci as.) Ima u Kuharu i stilskih i kolokacijskih i
svih drugih grešaka, ali da bismo ispisali sve greške trebali bismo
napisati knjigu velicine samog Kuhara!
Autori engleskog prevoda su neka Azra Alicic i neki Tarik Canic. Kažem
'neka' i 'neki' jer na engleski mogu prevoditi samo izuzetni profesori
tog jezika sa višegodišnjim iskustvom u prevodenju, koji ce, ako su
savjesni, svoju verziju prevoda obavezno dati obrazovanom Englezu ili
Amerikancu na lektorisanje. Pošto se takvi profesori u našoj zemlji mogu
izbrojati na prste i pošto ih ja licno znam, ocito je da navedeni
"prevodioci" nisu trebali ni pomisliti da prevode teški tekst Bosanskog
kuhara. Medutim, u zemlji vjerovatno najprimitivnijih ljudi na
zemaljskoj kugli, takve stvari se rutinski dešavaju jer se primitivac
definiše, izmedu ostalog, kao neko ko misli da zna sve o svemu. Kad se
tom primitivizmu doda naš lopovluk, koji nam vec kola u genima (a
naplatiti neki posao koji ste potpuno naopako uradili i te kako je
lopovluk), onda i ne možemo dobiti ništa drugo do pitu od g..... . Ali
dobro bi bilo da je to jedina pita od fekalija koju smo dobili. Takve
nam pite svakodnevno serviraju raznorazni "hintelektualci", nadri
strucnajci i kvazi politicari. Uostalom, i sama pita od fekalija o kojoj
je rijec nastala je od slicne pite koju su nam spremili oni što su
pisali školski program za nastavu (maternjeg) jezika. Zahvaljujuci tom
programu, ni najbolji naš dak ne nauci u školi da skoro svaka rijec u
svakom jeziku ima više znacenja, da se (bez lektorisanja) može prevoditi
SAMO na maternji jezik (u Ujedinjenim nacijama je propisima zabranjeno
prevoditi na strani jezik), da se maternji jezik ne može govoriti
negramaticno (a to od nas traži vecina pravopisnih pravila, koja
zahtijevaju da silujemo svoje jezicko osjecanje govoreci teLEvizija, sve
Sarajevo, djejstvo i Ona je trebalo da dode), da je naša jezicka
sposobnost instinktivna pa da zato svako normalno dijete savršeno nauci
jezik sredine u kojoj živi (obicno maternji) do 5-6. godine života, da
svako dijete, do seksualne zrelosti, može savršeno nauciti više jezika
za kratko vrijeme (ali ih i brzo zaboraviti ako ih ne održava), te da
ucenje jezika u ranoj dobi nije ni u kakvoj vezi sa inteligencijom
djeteta. Eto, da su naši "prevodioci" znali samo jednu od ovih
elementarnih cinjenica o ljudskom jeziku, ne bismo zasmijavali napredni
Zapad prodajom zgodnih bosanskih kuhara!

Sarajevo, 1.8.2007. Prof. dr. Midhat Ridanovic