Razgovor sa Željkom Perovićem, pjesnikom i prevodiocem
KNS: Gospodine Peroviću, vi ste od samog početka prisutni na „Novosarajevskim književnim susretima“ i uz vaš angažman u Sarajevo doputuje svake godine veća grupa umjetnika iz Slovenije, na čemu smo vam zahvalni. Recite nam, kako vi doživljavate književne susrete i boravak u Sarajevu?
Perović: Sama želja i ideja o sudjelovanju sa KNS-om i dolazak na Novosarajevske književne susrete rodila se na literarnom maratonu u Travniku, juna 2007. godine, kojeg je priredilo Literarno društvo Abdulvehab Ilhamija, gdje smo se pojavili troje autora iz Slovenije, Jure Drljepan, Senada Smajić, koja je inače rodom iz Viteza, i moja malenkost. Naravno, u takvim prilikama se stvaraju poznanstva i prijateljstva, pa je tako u razgovoru sa Mersidom i Ibrom iz KNS-a došlo do prijedloga da već u novembru autori iz Slovenije nastupe na Novosarajevskim književnim susretima, a onda je, dakle, bilo samo pitanje kako to ostvariti. Sami susreti, kao i ostali projekti i aktivnosti KNS-a, prijatno su me iznenadili – toliko etuzijazma, i to u današnje vrijeme, želje za kvalitetnom artikulacijom u kakofoniji (opasnih) društvenih zabluda, zatim nesebična širina projekata KNS-a, otvorenih za sve mlade i manje mlade (rad u školama, književni susreti, Artfest...), a svakako moram spomenuti i pozitivan odaziv općinskih i drugih institucija, koje u projektima KNS-a prepoznaju pozitivna strujanja.
KNS: Možete li nam reći u čemu vidite razliku između prvih i drugih „Novosarajevskih književnih susreta“?
Perović: Oba događaja karakteriše ozbiljan, gostoljubiv i srdačan pristup organizatora i gostiju. Naravno, svaki naredni susreti donose nešto novo, što je i razumljivo, jer se manifestacija razvija i, evo, sada već postaje tradicionalna – ako je 2007. godine bila želja da se susreti uopće dogode, 2008. godine se pokazalo da su Novosarajevski književni susreti itekako zanimljivi kako za autore iz cijele balkanske regije, tako i iz Evrope i šire. Naravno, posljedično svemu, sada će se pred organizatorima (a i pred nama koji smo u neku ruku saradnici KNS-a) sami od sebe postavljati novi zadaci i izazovi.
KNS: Nakon dvogodišnje saradnje udruženja sa Vama inicirana je značajnija saradnja pisaca i umjetnika BiH i Slovenije – objavljeno je par knjiga, niz prijevoda u raznim revijama, uslijedili su pozivi i gostovanja na književnim manifestacijama... Kako vi gledate i doživljavate tu pozitivnu interakciju?
Perović: Svakako da sam zadovoljan razvojem događaja. Neke ideje se pojave i same pozivaju da se ih ostvari, još najljepše je vidjeti da se poslije te prve vlastite inicijative nižu događaji na koje više i nemaš uticaja, tako je bilo sa sudjelovanjem KNS-a i Kluba mladih Društva pisaca Slovenije, sa gostovanjem autora KNS-a na Herbersteinskom srečanju u Velenju, na Kantfestu u Rušama, Ljubljani, Žalcu..., organizacija dolaska autora iz Slovenije u Sarajevo..., dobar je osjećaj biti dio svega toga.
KNS: Vi ste preveli muzički predstavu „Izlaz“, koja je na slovenskom objavljena u prvom ovogodišnjem broju revije „Lirikon“, što je značajan uspjeh za BiH književnost, a u toku su razgovari o scenskom izvođenju te muzičke predstave. Šta vas je potaklo da prevedete tu predstavu, koja se u podnaslovu zove – „Suđenje rock'n'roll-u“?
Perović: Koliko se sjećam, prvi dodir sa predstavom „Izlaz“ bio je prilikom dolaska Ibrahima Osmanbašića u Maribor i njegovo pjevanje pjesme "Neemoj plakati", koja se izvodi u predstavi. Osnovna tema te predstave-mjuzikla je traženje – izlaza, a rock'n'roll je tu zapravo magnetno polje previranja i propitivanje današnjice, u kojemu smo svi neminovno zahvaćeni – dakle polje života (i smrti), življenja (i umiranja), polje odnosa, mišljenja, strasti (ljubavi i podlosti)... I sve to artikulirano glasovima svijesti i podsvijesti – vlasti (vlastodržaca), filozofa, pjesnika, glumca, režisera..., nas. Ukratko, primamljiv materijal i sredstvo, jer i sam sam dijete tog i takvog svijeta (i rokenrola).
KNS: Gospodine Peroviću, možete li nam reći nešto više o vašem prevođenju, pošto nam je poznato da ste pored brojnih pjesama i priča, sa slovenskog a i na slovenski preveli i nekoliko knjiga?
Perović: Sve je počelo sa prevođem vlastitih pjesama na slovenski ili sa slovenskog na maternji jezik, a onda se taj interes polako proširio da mi je uspjelo nešto i objaviti, mada ne mogu reći da imam nekakav "opus". Danas je lakše prevesti koju priču, dramu ili pjesme i objaviti ih u nekoj reviji ili časopisu, nego prevesti i objaviti knjigu, knjige su ipak veći financijski projekat, gdje se moraju uskladiti interesi autora, prevodioca, izdavača itd. Inače, samo prevođenje je jako zanimljiv izazov, uvijek bi se dalo još štagod izbrusiti, a kad prevod uspije, zadovoljstvo je isto kao i kod zapisa vlastitog djela, ako ne i veće. Meni veoma drag slučaj je kad sam u tekstu slovenskog pisca Ferija Lainščka sreo riječ stišje, koju neko vrijeme nisam mogao najbolje prevesti na hrvatski jezik, a onda mi je u rječniku hrvatskog jezika slučajno za oko zapela riječ utiha, a znači bonaca ili zatišje, što je upravo puno značenje riječi stišje. Zanimljivo kod prevođenja je i to što se moraš apsolutno predati tekstu, uživjeti se u njega, sve njegove nijanse, sve odsjaje metafora da bi mogao odabrati pravu mjeru, doživljavati ga kao svoga, cijelom dušom, a ujedno i zatajiti neke svoje parametre. Prevodilac je sigurno najbolji čitalac.
KNS: Vi ste jedan od prevodilaca „Antalogije bh-poezije“ na slovenski jezik. Kada se očekuje objavljivanje i šta ste vi preveli u knjizi?
Perović: Iz te knjige je meni dodijeljeno da prevedem dvadeset autora, među njima je Ilija Ladin, Husen Tahmiščić, Dara Sekulić, Ibrahim Kajan, Veselko Koroman... Predviđeno je da knjiga bude objavljena do manifestacije Dani knjige, koja se u mjesecu aprilu odvija u Sloveniji.
KNS: Možete li nam reći uopćeno o razlikama i sličnostima između slovenačke i bosansko-hecegovačke poezije, i da li se dovoljno promoviše bh-književnost u Sloveniji?
Perović: Za mene je poezija, a i sva umjetnost, u svojoj suštini univerzalna, općeljudska, a sve te takozvane razlike, gledajući na prostorno-vremenski nastanak, samo su nijanse koje je bogate i bez kojih nam ne bi ni bila to što jest – na takav način doživljavam i poeziju pjesnika iz BiH i Slovenije. Inače, književnici iz BiH su rado viđeni gosti na festivalima u Sloveniji...
KNS: Vaša poezija je objavljivana u raznim književnim revijama a imate objavljenih i nekoliko knjiga. O čemu volite pisati pjesme?
Perović: Negdje sam jednom pročitao da poezija ne trpi psihologiziranje, moraliziranje i sociologiziranje, napisao je to neko u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, a može biti i još neko prije njega, ili još neko prije toga, no kako god, mene se to uhvatilo, pa su takve i pjesme – zapis osjećanja biti-u-svijetu...
KNS: Koliko smo upoznati pripremate i narednu zbirku pjesama. O čemu ona govori i kada se može očekivati njeno objavljivanje?
Perović: Od zadnje knjige je prošlo sedam godina i naredna je već neko vrijeme napisana – naravno, lirski subjekat je i dalje ekstatičan – ali zakomplikovalo se sa izdavačima, tako da se njeno vrijeme izlaženja sada pomaklo na predviđenu 2010. godinu.
KNS: Kad možemo očekivati da se vaše novo knjiga promoviše i u Sarajevu?
Perović: Polako slažem i zbirku u bosanskom jeziku, pa se može dogoditi da ona prije ugleda svjetlo dana, a onda ćemo se potruditi da je predstavimo i u Sarajevu, što bi mi svakako bilo osobito zadovoljstvo.
KNS: Gospodine Peroviću, hvala na razgovoru.

[i][b]Serijal: Kreacija i Lokalna samouprava-1[/b][/i]
[b]Autor: Ibrahim Osmanbašić[/b]
[color=#800000][size=150]Javna rasprava o Programu Općinskog vjeća i Budžetu za 2009[/size][/color]

[img]http://www.kns.ba/s/images/stories/SEKCIJE/Foto%20sekcija/Grad-foto/Grad%20104.jpg[/img]

Javna rasprava o Programu općinskog vjeća i Budžetu za 2009 koja se tokom januara provodu po Mjesnim zajednicama općine Novo Sarajevo zorno pokazuje o stupnju demokratske svijesti građana općine Novo Sarajevo - jedne od četiri gradske oćine glavnog grada – što nikako ne može biti inspirativno i zadovoljavajuće stanje i ambijent, s obzirom da je neophodno da građanske inicijative i zahtijevi budu jasno artikulisana i argumentovano izražena volja o potrebama građana na lokalnom nivou, kao i odlučan stav prema pitanjima iz nadležnosti viših razina društvenih struktura – što bi moglo da otvori realne puteve općeg progresa i prosperiteta, zašta realno postoje legalne mogućnosti, kreativni potencijali, kao i materijalne predpostavke, te finansijska sredstva. Međutim, očito da građani[i] određenih-demokratskih-činjenica[/i] nisu ili dovoljno svijesni, ili nisu dovoljno upućeni u njih - što itekako nekome ide u prilog te nastoji da zadrži postojeći demotivirajući ambijent te održavanje građansku dezorijentaciju i letargiju – dok su oni koji su u mogućnosti da nešto konstruktivno pokrenu u općem interesu uskraćeni za podršku, jer na kraju – odlučuje većina na temelju demokratskog principa.

Dakle, ono što je esencijalna potreba za građane Novog Sarajeva – to je EDUKACIJA – o načinu i mogućnostima ostvarivanja građanskih prava koja se podrazmjevaju pod pojmom LOKALNA SAMOUPRAVA gdje su jasno definisani praktični modaliteti realizacije inicijativa i zahtijeva građana jednog mjesnog područja. Naravno da to podrazumjeva AKTIVIZAM samih građana, njihovu organizovanost, dakle, poznavanje procedura, ingerencija, kao i prostora i mogućnosti za praktično djelovanje i kreiranje ambijenta u kojem žive – kako u pogledu infrastrukture, isto tako i u pogedu kulture.

Savjet mjesne zajednice je centralna tačka, LEGALAN ORGAN GRAĐANA - u „LOKALNOJ SAMOUPRAVI kao jednoj od institucija političkog organizovanja države“ - dakle, spona između stuktura vlasti i njihovih predstavnika sa građanima - mjesto sa kog se mogu uputiti pitanja, zahtijevi ili inicijative u LEGALNU proceduru za njihovo rješavanjeili uvažavanje . Te činjenice neki [b]nisu svjesni ili nisu dovoljno svjesni[/b], a uglavnom ne žele biti svjesni jer nisu zainteresovani da sudjeluju u lokavlnim aktivnostima – jer su uvjereni da se [i]sve-bitno-riješava-negdje-gore...[/i] da su priče po Mjesnim zajednicama zadnje što će kravatirani općinari uvažiti ili ozbiljno sagledati. Taj stav nije „od juče“ i opće je prihvaćen i rasprostranjen jer je iskustvo građana uglavnom frustrurajuće u pogledu iznošenja problematike i obraćanja organima i institucijama društva,[b] te sporo i neadekvatno reagovanje onih kojima je posao da riješavaju ili da ramotre ta pitanja na ozbiljan način.
[/b]
Dakle, građanski aktivizam i samoorganizovanost treba da bude približno srazmjerana težini inicijativa i zahtjeva prema instancama vlasti da bi se povećao procenat zadovoljavanja i riješavanja pitanja i problematike koja su u nadležnostima lokalnih organa vlasti – jer samo u slučaju snažnog prisustva građanske artikulirane volje otvara se prostor i mogućnosti za kreiranje društvenog ambijenta u kojem živimo kao građani.

http://www.kns.ba

Udruženje za kulturu Novo Sarajevo (KNS)
Javni poziv - Euroorijentacije 2

Međunarodna književna saradnja mladih pisaca BiH i Slovenije tokom 2009. godine želi se nastaviti u okviru projekta "Euroorijentacije", koji su zajednički osmislili i protekle godine realizirali članovi Književnog kruga-KNS i Mladinskim klubom-Društva slovenskih pisateljev.
U želji i nastojanju da se programska književna saradnja razvija i bude otvorena za mlade talentovane pisce iz BiH i dijaspore Udruženje raspisuje:

Javni poziv

za prijavu autorskih proznih i poetskih radova za projekat
EUROORIJENTACIJE, za mlade pisce BiH i dijaspore:

1.Opći uvjeti:
- da je rad autorsko djelo
- da je napisan na jednom od jezika sa prostora BiH
- da rad nije uvredljivog sadržaja
- da autor/autorica nije stariji (-a) od 30 godina
- da je autor/autorica iz BiH, ili je porijeklom iz BiH

2. Književni izražaj:
- poezija - pjesme
- proza - kratke priče
- kombinacija proznog i poetskog izražaja

3. Autori iz dijaspore
Autori koji su nastanjeni van BiH, a imaju porijeklo iz BiH, mogu poslati svoje radove na ovaj javni poziv.

4. Broj radova
Autori mogu poslati do 5 (pet) radova za jednu izražajnu formu.

5. Podaci o autoru
Autori su dužni dostaviti lične podatke (ime, prezime, godina rođenja), adresu i kraću biografiju o dosadašnjem angažmanu na polju pisane riječi. (poželjna je i fotografija)

Radove slati do 05.02.2009. godine, putem:

E-maila: kns_sarajevo@yahoo.com
web-stranice: www.kns.ba
poštom: Udruženje za kulturu-Novo Sarajevo; Hamdije Čemerlića 49; 71 000 Sarajevo,
lično dostaviti: prostorije udruženja uz konsultacije na tel. 061/524-505

Selekcija i prevod:
- Izbor najuspješnijih radova izvršiće tim Književnog kruga-KNS koji koordinira realizaciju projekat, a najkvalitetniji radovi biće uvršteni u dvojezični slovensko-bosanski zbornik „Euroorijentacije -2“, koji se planira realizirati tokom proljeća 2009. godine u saradnji sa Mladinskim klubom-Društva slovenskih pisateljev.
- Izabrani radovi biće prevedeni na slovenski jezik.

Radovi koji nezadovaoljavaju uvjete ovog Javnog poziva neće se uzeti u razmatrenje, kao i nepotpune i neblagovremene aplikacije.
Spisak izabranih radova biće objavljen do 15.02.2009. godine na web-stranici udruženja: www.kns.ba

Ibrahim Osmanbašić
predsjednik udruženja

Sarajevo; 04.01.2009. godine

Net-razgovor sa Ibrahimom Osmanbašićem, predsjednikom KNS-a (I dio)

Ohrabriti kreativne, konstruktivne i dobronamjerne

I dio

NET: Gospodine Osmanbašiću, šta možete općenito reći o programskim aktivnostima KNS-a tokom 2008. godine?

Osmanbašić: Udruženje je tokom 2008 godine realiziralo četiri značajna projekta - „Euroorijentacije“, „Literarne kreacije“, „Artfest“ i „Druge novosarajevske književne susrete“. Svaki projekat ima svoju specifičnu programsku profilizaciju u spektru od lokalnog do globalnog - od promocije mladih autora do eminentnih autora. Objavljeno je pet knjiga u izadnju KNS-a, tri su autorske a dvije su zbirke gdje je uvršteno preko sto autora, a preko polovine su mladi autori, a većini je to prvo uvrštavanje u štampana izdanja. Kroz "Atrfest" je predstavljeno na stotine mladih umjetnika, a mladi su imali priliku da učestvuju i organizaciono u kreiranju programa i njegovoj realizaciji. Snimljen je video spot, promovisan muzički CD... Na lokalnom nivou se ostvaruju se kontakti i saradnja sa školama, a sa umjetnicima u Sloveniji značajna međunarodna kulturna saradnja. „Euroorijentacije“, projekat saradnje mladih pisaca Slovenije i BiH, je nešto što izaziva pozornost u regiji, i ima realnih izgleda u budućnosti da se praširi i na druge balkanske države... KNS je gostovao na par značajnih festivala u Sloveniji, faktički prestavljajući državu BiH, stičući povjerenje ozbiljnog programskog partnera, kao udruženje koje producira vrijednosti i preferira kvalitet - što se tamošnji organizatori prepoznaju i cijene...

Dakle, KNS je tokom 2008. godine odradio posao o kojem može s ponosom govoriti, ali ulazi u fazu gdje se više ne može opstati na temelju volonterizma i entuzijazma. O tome, pored nas koji nosimo aktivnosti udruženja, trebalo bi da razmisli i samo društvo, tj. njene intitucije, dakle, konktetno, funkcioneri kojima su povjerene dužnosti u oblasti i sferi kulture i umjetnosti, pa i pitanja mladih - jer KNS je praktično mnogo ispred, čak, i aktuelne bh-društvene teorije. Njihova svijest i vokabular bi trebalo da se obogati spoznajom i terminima iz domena naše praktične angažovanosti - da bi razgovor imao smisao za KNS.

Sve u svemu, tokom 2008 godine kroz realizaciju programa KNS, snagom činjenica produciranih trajnih vrijednosti od opće društvene koristi i značaja, pokrenuta su neka bitna i suštinska pitanja - kako od društvenog, kulturološkog, tako i od kreativno-umjetničkog značaja i važnosti. Neke institucije, kao i neki ljudi u njima, neće moći trajno se oglušavati o stvarne društvene potrebe u domenu kulture i umjetničkog izražavanja - kako u pogledu vrijednovanja, tako i u pogledu organizovanja. Naravno, treba samo sa pažnjom pratiti praktične poteze - koji će nužno uslijediti, kako na lokalnom tako i na globalnom planu - i tad biće mnogo jasnije izažena vrijednost programskog angažmana KNS-a. Suštinska razlika između nas i mnogih koji djeluju na polju kulture i umjetnosti u tome što mi promovišemo AUTORSKI rad i angažman - dok to ti "zvaničnici" i "afirmisani faktori" vješto izbjegavaju i puna su im usta formalizma. Takav odnos kod nekih likova traje DECENIJAMA i nanjeli su teško sagledivu štetu ovom društvu i njenim građanima - i to im treba saopštiti javno jer je to ubijanje kreativnosti mladih generacija, i naravno, treba otvariti alternativne afirmativne prostore za talente koji jesu ponos i svjetlost ovog društva.

NET: Da li je duštvo zainteresovano da stvarno podržava programe udruženja? Općina i Kanton su vas podržali tokom ove godine...

Osmanbašić: Da, podržali su nas i hvala ima, ali, bar lično smatram, da je do toga došlo na osnovu izuzetnog angažmana pojedinaca, koji imaju svijest o tome šta KNS prestavlja i znači u ovom gradu, a i društvu. To je, znači uvertira... To je tako - sviđalo se to nama, ili nekome, ili ne sviđalo. To je i dobro, ali i ne mora da izađe na dobro - jer, prije svega, ovdje se ne radi o nečemu što je samo po sebi statično i potpuno konkretno, već je to sfera umjetnosti, tj. duha, a što je po svojoj prirodi i dinamično i podrazumjeva apstraktnu dimenziju, dakle, sfera suptilnih osjećaja i egzaktnog znanja, a i prostor izražavanja izuzetnih kreativnih sposobnosti.

Znači, logično, bez adekvatnih radnih uvjeta, iluzorno je očekivati produciranje umjetničkih vrijednosti za šta KNS nema ni minimum minimuma uvjeta. Mi možemo, naravno ako u tome vidimo smisao, ponovo raditi i predstave i koncerte, pa i izložbe raznih profila, formi i sadržaja - ali čemu to vodi? Mi imamo kapaciteta kreativnih za mnogo štošta - ali nas niko nije nazvao, ili pozvao, da razgovaramo o problematici umjetničke afirmacije - kako bi se NEŠTO iz našeg domena realiziralo na adekvatan način. To nije dobro, a nama jedino ostaje da rezonujemo na zdrav pradmatičan način - ako to ne treba društvu- ne treba ni KNS-u - jer u protivnom i ova ideja bi se ubrzo našla pod ledom lešinarskim, jer nam iskustvo govori da mnogi koji govore u ime društva da na-čudnovate-načine gledaju na društvene potrebe, jer smo mnogima testirali konkretnu volju i praktičnu zainteresovanost u pogledu onoga što smatramo da je cilj naše društvene angažovanosti. Mi ne razmišljamo primarno u granicama cifara - što može da bude ključan razlog za naš trenutni društveni status, ali relativnost je snažno prisutna u društvenom kontekstu, i taj je prostor značajno turbolentan i dinamičan. Neki po sebi mjere Svijet - što nije dobro za njih, jer Svijetu nikada neće moći nauditi koliko sami sebi.

Šta se želi reći, strukture valasti se satoje od ljudi, i to je uglavnom heterogena cijelina sa nerijetno dijametralno suprotnim stavovima i mišljenjima o mnogo čemu suštinskom za društvo i njene građane... Rijetki su pojedinci koji imaju kapacitete i volju, dakle svijest, da se bave pitanjima od krucijalne važnosti za posebne i specifične građanske grupacije - recimo izuzetne talente i nadarene pojedince, globalno, a umjetnički talenat je ona specifičnost koja podrazumjeva talenat i znanje onoga koji je sposoban da taj talenat prepozna i sagleda, a pri tome da su dobronamjerni. To nije jednostavno - a da jeste, mi bi danas imali veoma razvijenu kvalitetnu programsku kulturno-umjetničku ponudu i na profesionalnom i na amaterskom nivou, što nije slučaj u općini Novo Sarajevo, u gradu Sarajevu, a na žalost i diljem BiH.

U principu, funkcioneri se lakše snalaze u domenu infrastrukture, nego u sferi kulture i umjetnosti, što je naša društvena zbilja sa kojom se valja suočiti, i to je otvoreno pitanje za intelektualno promišljanje - kako tu biti praktično učinkovit? Siguran sam da na tom pitanju „padaju“ i mnogi intelektualci današnjice i ostaju bez kursa koji vodi ka produciranju vrijednosti od općeg značaja i univerzalnih vrijednosti, te, nižno, ne nalazeći konstruktivan odnosa prema stvarnosti, uglavno se bave politikanstvom i kritizerstvom - ne cijeneći i ne respektujući angažmane drugih, sami sebe kuju u fiktivno sazvježđe razrijeđenog zraka. Ne može se daleko stići ako se „gradi“ lični prosperitet putem degradacije nekog drugog - a naročito ne kada se pri tome ne biraju ni metode niti riječi.

Naši mediji su puni „fiktivnih likova“, samozvanih „historijskih ličnosti“ - koje sve što se događalo, događa ili slijedi, promatraju kroz fokus samohvalisanja! To postaje monotono i za najtvrdokornije demotivce - jer predugo traje ta jednočinka-monodrama, koja se želi prestaviti kao drama! - i želi se apsolutna jednostranost, neargumentost i proizvoljnost, dakle, ortodoksni subjektivizam, prestaviti kao „nužni objektivizam“. To je sve daleko od dobrog ukusa i dobrih namjera - u najmanju ruku, jer poslijedice intelektualne pasivnosti i neučinkovitosti zadnjeg desetleća uveliko zapljuskuju BiH i njen glavni grad, i mogu se očekivati razne društvene devijacije koje će frapirati građane - koji ne slute šta sve ulazi u stanove i ljudske duše kada ostave svoj tv-e na nekom od „najgledanijih“ programa. Interesantno je da svi oni koji provode anketu dolaze do istog podatka - da su oni broj jedan!

Šta se želi reći, u ovom društvu, gdje izgovorene javna riječ ne obavezuje ni onog koji je izgovara, a ni onog što je sluša - znači samo jedno - da kolektivno smo u totalnom haosu i samo oni koji zastupaju smutnju, intrige i djeluju na polju destrukciju mogu se pohvaliti da su „uspješni“ i da profitiraju - dok pošten čovjek u ovom vaktu nema baš prijatnu društvenu ulogu. Mnogo je više bijede u našem društvu ove godine nego prošle - samo o tome ne govore oni koji sebe nazivaju „najbolje informisanim medijem“, a ne vidi se da taj trend će se zaustaviti, već naprotiv - ubrzava se. Mi odavno imamo prefiks nehumanog u mnogim društvenim segmantima - ali stalnim produciranjem „povjesnih afera“ zamagljuje se vid masi - za sad relativno uspješno, ali očito da se opasno približavamo općem kolapsu, jer jedan mali procenat samo uživa demokratske blagodati i slobode, a drugi su uskraćeni za svoja prava, i nema tih nadležnih tijela čije im odluke mogu pomoći u ovakvom društveno konceptu - većini onih koji su na egzistencijalnom propuhu.

NET: Može se izreći jasnije i konkretnije...

Osmanbašić : Da budem konkretniji, dakle, općina Novo Sarajevo, koja recimo ima blizu 100.000 stanovnika nema elementarne kulturne sadržaje koje bi je uvele, recimo u urbani koncept ranog dvadesetog stoljeća! Znači, nema kino salu - a zna se da je imalo..., znači nema teatar!, a to je, faktički sam centar glavnog grada, a to nikom ne smeta, i smatraju da to tako treba da bude u jednoj KULTURNOJ PRIJSTOLNICI EVROPE, dakle, nema galeriju gdje bi se održavale..., a ne održavaju se već decenijama... To je nehuman, da ne kažem neciviliziran, odnos prema, ne kulturi i umjetnosti, već prema stanovnicima jedne gradske općine. To šefovima kluba u Općinskom vijeću ne smeta, kao što im ne smeta što je bivši dom kulture, prvo preimenovan, pa onda stavlje u „funkciju van opće funkcije“... Dokle će se opća birokratska bahatost i drskost prelamati i podkusurivati preko HUMANIZMA i duhovnih potreba građana glavnog grada? Ko je kada odgovarao za sve te sume - koje su prohujale kroz „programe“ i „projekte“ kulturnog i umjetničkog sadržaja a koji su ostali samo kao pokriće u ladicama i rafovima?

Šta se želi reći - neko će se jednom suočiti sa ovim DUHOVNIM URBICIDOM koji se čini nad građanima Novog Sarajeva - i teško je shvatiti svu tu mržnju, izraženu kroz destrukciju i blokadu, svega onog što je kreativno izraženo u domenu umjetnosti i kulture a dolazi sa ove općine, a nelojalna administracija i nemoralni zastupnici i funkcioneri veoma su uspješni u REALIZACIJI KONCEPTA KULTURNOG MRAKA na ovoj gradskoj općini. To nije problem samo građana ove općine, pa i grada Sarajeva - već BiH pa i šire - jer sve ono što treba da bude produkt sarajevskog, znači i bosanskohecegovačkog, kreativnog duha - osakaćeno je i nasilno paralizovano. To je nekome cilj i on ga uspješno realizira - jer ni u ratu neki objekti za kulturu nisu uništeni, a sad su izbrisani sa lica zemlje, i na tim mjestima nema prostora za kulturu i umjetnost...

Dakle, nije bitno to da li će neki program ili projekat „proći proceduru“ i biti uvršten u budžet, KNS-ov ili bilo čiji, već društvo, društvene strukture i institucije društva treba da promjene odnos prema kulturi i umjetničkom stvaralaštvu, dakle prema kulturnim djelatnicima i umjetnicima - dakle, da promjeni odnos prema samom sebi - ako sebi želi dobro! Ovo nije dobro i ne vodi dobrom. Ne zapošljavaju se režiseri, glumci, slikari, književnici na prostoru jedne općine glavnog grada... To mnogo govori- onima koji imaju intelekt. Tamo gdje nema pozorišnih predsatava ... to govori mnogo o tom prostoru i ljudima.. Tamo gdje nema izložbi... to mnogo govori o ljudima... Ako jedno uduženje nosi naziv jedne općine i djeluje na toj općini, i to djeluje godinama... pa šta još treba da uradi nakon organizovanja festivala, međunarodnih manifestacija, prestavljanja u inostranstvu, štampanja knjiga koje imaju... Tu se ledi um i duh - i, kako god to neko shvatao, KNS je čudo-pozitivizma - u prostoru i vremenu -ali nekima će biti uskraćeno da javno spominju naše ime i djela - jer sramno šute godinama i pakosno gledaju kako se gušimo u nadljudskom naporu da održivo civilizacijski kontinuitet jednog dehumaniziranog gradskog lokaliteta! - a oni su rasipaju javnim dobrima - ignorišu i obezvređuju kreativan ljudski angažman i djela. Jednom će se značajnije podvući linija - naspram mnogih - ali to će biti - ne kada neuviđajni i silnici žele - već kada za to dođe vrijeme!

Znači, mi svjesno smo izabrali ovaj profil društvenog angažmana, na bazi ličnog izbora i slobodne volje, prema duhovnim afinitetima - i zadovoljni smo nesebičnom podrškom svjesnih i dobronamjernih pojedinaca koji su svesrdno angažovani na polju opće dobrobiti, bez kojih i naš angažman ne bi bio maguć niti bi imao smisla - i to cijenimo i u prigodi ističemo - a da nije dobrih i plemenitih ljudi - ovaj svijet ne bi bio moguć - urušio bi se i nestao - kako ljudi i živa bića, tako i materija.

NET: Hoće i udruženje početi da proziva one koji nesavjesno obnašaju javne dužnosti koje su ima povjerne?

Osmanbašić: Naravno da nećemo - jer to ne samtramo da je naš primarni cilj. Mada smo upoznati sa konceptom rada, uglavnom, svih onih koji djeluju na polju afirmacije kulture i promocije umjetničkog stvaralaštva u glavnom gradu - tj. sa predstavnicima kojima je društvo povjerilo određene ingerencije na odeđeno vrijeme, a što bi trebalo da podrazumjeva i osjećaj odgovornosti. Neke poznajemo i susrećemo, ali sa rijetkim razgovramo o angažmanima - jer to bi bilo gubljenje vremena i uzaludno trošenje energije - a mnogi bi rado nas uvukli u njihove šeme i dileme što nemaju praktično-konstruktivno ishodište na zadovaoljavajućem nivou kvaliteta - po KNS-ovim aršinima. Njima njihov posao - nam naš! Mi smo spremni polagati račun za svoje angažmane javno - a nisam siguran da oni žele javno govoriti o svom netransparentnom angažmanu. Naše aktivnosti su transparentne i nama je kvalitet cilj - a nisam sigurn šta oni žele, a da imamo srodne ciljeve, valjda bi se našli negdje po pitanju saradnje, ali do toga neće doći jer to je nemoguće - kako sa njihove tako i sa naše strane. Sarajevo je, u biti, mahala - i tu se uglavnom sve bitno zna o svemu i svačemu što je pitanje općeg interesa. Malo ljudi, inače, razumije i zna raditi ovaj posao oko promocije kulture i umjetnosti - jer to je visokozahtijevana aktivnost. Nažalost, malo je umjetnika koji razviju promotorske sposobnosti i imaju volje za nauk u društvenom kontekstu - već ostaju učahureni opčinjeni sami sobom i svojom kreativnošću, koja naravno ima smisao unutar sama sebe. Sarajevo je čuveno i po aroganciji, osim po kreativnoj genijalnosti - jer mnogi nakon što nauče tri akorda umišljaju da su „superzvijezde“, i nakon pet napisanih pjesama ili sedam naslikanih slika ufuraju se da su „majstori kista i stiha“... to je, tako reći, „normalno“ jer ta oziljna duhovna devijacija ima epidemiološke razmjere - ukorjenjeno u općoj dijagnozi grada, koja je: „megalomanija“. Samo rijetki ne uđu u tu besmislenu trku oko javnog prestiža - gdje se formalna strana stvari prestavlja kao suština.

Ali ono što je indikativno je - da je nivo opće konstruktivne svijesti u porastu; da društvo nalazi načine da retrogradne pojave inentifikuje i da se sa njima nosi - više manje uspješno; da se počinju stvari vrtjeti u začaranom krugu ponavljanja i da je sve teže u „novim pakovanju“ podvaljivati „stare ublehe“; da otvoren je prostor za svježe ideje koje imaju praktična usmjerenja; i što je sama suština, potreba da se sa intelektualne razine pojave ljudi koji su sposobni da u okviru naše stvarnosti ponude koncepte - integracione i konstruktivne, tj. da pozitivci pređu u ofanzivu u odnosu na aresivni primitivizam. Ta pasivnost kreativnih i inteligentnih ljudi omogućila je da agresivni primitivci kvantitetom potisnu kvalitet i od formalne strane stvari načine suštinu. Intelektualci su na potezu jer jačanje pravne države i nevladinog sektora znatno su se promjenili odnosi u korist poštenih građana društva.

Dakle, gledajući dugoročno, a u okvirima duha ovog grad, kao i pozitivnih tradicija duha Bosne, nema potrebe da se neko proziva sa naše strane - jer mjera Sarajeva su producirane vrijednosti koje je grad iznjedrio, a mjera Bosne je njena hiljadugodišnja duhovna-kulturna osobena i prepoznatljiva interaktivna egzistencija. U tom kontekstu gubljenje je vremena osvrtati se na nebuloze pojedinih neodgovornih medijskih urednika, te svojeglavih javnih funkcionera - koji smatraju da od njih svijet počinje, jer uslijed obuzetošću sobom zatvaraju se u zidove zablude - što će ih stajati srazmjerno produciranim iracionalizmima. Meni iskustvo govori da je to aksiom od kojeg nisu mogli pobjeći ni mnogo veći silnici od ovih koji danas, oglušavajući se na javnost, rovare po gradu, a i bh-društvu.

NET: Znači, očekujete značajnije društvene promjene u narednoj godini?

Osmanbašić: To se već događa, na neki način jer je po srijedi PROCES, samo zavisi - kako ko šta gleda ili želi da vidi ili javno interpretira. Društvo, a i njen glavni grad, ima progres i to značajan u onome što je, prije svega, elementarna ljudska egzistencija, pa i značajen pomake u institucionalnoj praksa - na raznim razinama i po raznim pitanjima, što je podjednako bitno i važno. Ali, to je ono elementarno, nešto što je i prije ratne destrukcije postojalo... a neka ondašnja rješenja još nisu dostignuta, neke lokalne funkcije su internacionalizirane... kultura je imala društvenu beneficiju, a sada je odbačena i zakonski nije postavljena tamo gdje civilizacijski pripada... Naravno, gledajući to sa vrha društvene piramide - nisu svi podjednako krivi zato što nemamo adekvatnih i funkcionalnih kulturnih institucija u državi - jer ona je takva kakva je - a to je neracionalno i bilo bi dobro da se što prije promjeni, jer naša kulturna baština je, bez daljnjeg, jedno od najvrijednijih resurstva bogadstva koje ovo društvo ima - a što smo dobili u amanet od svojih časnih predaka, i što treba očuvati i predati narednim pokoljenjima. Nažalost, mnogo je onih koji žive samo za sebe i smatraju da je sve ovo tu samo da bi ga oni koristili po svom nahođenju. Mnogo je kulturološkog blaga propalo, a i još propada, dok se neki prepiru oko ingerencija... Društvo očekuje kvalitetne zakone koji donose opći prosperitet, a ne „dogovorili smo se da ćemo se dalje dogovarati“. Očekuje se da svjesni i organizirina intelektualci odlučno nastupe i svojim kvalitetnim i programskim djelovanje suže okvire neodgovornog ponašanja i djelovanja prestavnika građana u stukturama društva, da ohrabre kreativce a obeshrabre destruktvce; da skrenu pažnju javnosti i medija na pozitivne trendove koji ostvaruju afirmativne rezultate; da, možda, usmjere pažnju građana na mogućnosti lokalne zajednice u djelovanju i aktivizmu u smijeru društveno korisnog... da se sa globalnog kritizerstva pređe na osmišljen programski lokalni aktivizam... Ne bi bilo dobro da produže sa decenijskom letargijom i neodlučnošću - jer aktivizam pojedinci ne može bitno promijeniti opću intelektualnu dezorijentaciju, već samo programska sinergija. Dakle, ne samo intelektualaca koji žive u BiH, već i onih koji godinama neumorno djeluju u dijaspori a što se ne cijeni dovoljno u matici. Nije dobro što društvo na razini institucija ne gradi mostove programske saradnje sa našom kreativnom dijasporom - podjednako na svim poljima - pored poslovnog i u tradicionalnim kulturološkim okvirima, saradnju treba znatno proširiti sukladno duhu vremena u kom živimo. Sigurno da nije slučajnost da se neosporni i dokazani intelektualni i kreativni kapaciteti naše dijaspore drže podalje od matice - i da tamošnja udruženja nemaju nikakav uticaj na aktuelne društvene tokove, kao i da nemaju mogućnost da utiču na kreaciju značajnih društvenih programa i trendova - što je, osim što je dugoročno štetno za BiH, i krajnje nesavjeno i neetično od strane najviših društvenih zvaničnika, što uključuje i same lidere - koji realno mogu uticati da se to stanje bitno promjeni u kraćem vremenskom periodu.

Dakle, koliko se mi sami, kao članovi društva budemo mijenjali - toliko će se i duštvo mijenjati. To je suština demokratije - a mi se još tome, kao kolektiv, trebamo učiti - kao da ostvarimo svoja prava koja su nam zagarantovana. Ne očekujem društvene promjene, u smislu da se one same od sebe dese, ali očekujem da odvažni pojedinci odlučnije i racionalnije počnu djelovati u nastojanju da unesu pozitivne društvene trendove. To bi, smatram - vodilo kvalitetu općih društvenih procesa, jer bi ohrabrilo kreativne, konstruktivne i dobronamjerne članove našeg društva.

Pitanja za predsjednika KNS-a
Čitaoci web-stranice udruženja imaju mogućnost da postave pitanja predsjedniku KNS-a koja se mogu odnositi na:
- programske aktivnosti udruženja
- društvena sfera kulture i umjetnosti
Pitanja se mogu proslijediti preko www.kns.ba i na E-mail: kns_sarajevo@yahoo.com- do 20.01.2008.godine, a identitet autora neće biti javno objavljen.

KNS/02.01.2009.