Juče se navršilo 25 godina od smrti velikog dječijeg pisca Branka Ćopića. Jedni ga svrstavaju "tu i tamo" ali jedina istina je da je tokom svog života bio i ostao samo svoj. To se između ostaloga vidi i u njegovim književnim djelima koja su prevedna na: engleski, francuski, ruski, njemački, ukrajinski, poljski, češki, bugarski, slovenački, mađarski.

Da je ostao svoj svjedoči i način na koji je ovaj umjetnik okončao život a to je smoubistvo. Motiv nikad nije otkriven ali sumnja se da je to učini zbog neslaganja sa komunističkim režimom za koji se i sam borio. Bio je aktivni učesnik SUBNORA a u to vrijeme je stvorio i neka od svojih značajnih dijela. Prije samoubistva napiso je pripovjetku "Jeretička priča" zbog koje je izgubio naklonost režima a kolege su ga počele posmatrati sa podmjehom.

Priča o njemu počinje davne 1915.g. u Bosanskoj Krajini u selu Hašani. Iz svog rodnog kraja Branko je crpio najveću inspiraciju. Likovi njegovih romana, priča i pjesama često su bili seljaci, sanjari, prosjaci, djeca i skitnice. O njima je pisao sa puno brige i razumjevanja. Pisao je o zlu koje ih je snašlo i koje oni njemo posmatraju i ne znaju da mu se suprotstave. Humor se nalazi u prirodi i mentalitetu njegovih junaka koji i u najtežim životnim trenucima znaju da sačuvaju vedrinu duha.

Djela "Bosonogo detinjstvo" i "Orlovi rano lete" svrastavaju ga u najbolje dječije pisce svih vremena sa prostora bivše Jugoslavije. Tu su još i "Bašta šljezove boje", "Doživljaji Nikoletine Bursaća", "Magareće godine", "Ježeva kućica" i mnoge druge.

Završio je Filozofski fakultet u Beogradu i već kao student privukao pažnju kritike na sebe koja je o njemu jednom napisala: „nadahnut i spontan u svom književnom radu, dobar opservator i poznavalac živog narodnog govora, a uz to vedra duha i sa istančanim smislom za humor, lako i brzo osvojio najšire slojeve čitalačke publike". Kad se sve oduzme i sabere zaista nije bitno da li je Branko bio "njihov, moj, tvoj ili svoj" Bio je i ostao dječiji a to je jedino bitno.