'Više nema kvalitetne glazbe. Ja ne razlikujem Thompsona od A. Vuice', izjavio je nedavno Štulić dodajući da neće okupljati Azru niti praviti oproštajnu turneju.

"S novinarima ne govorim već godinama. Uvijek pravim iste pizdarije, pričam pa se poslije sam sebi čudim", kazao je beogradskim Večernjim novostima gitarist, pjevač i kompozitor kultne grupe Azra Branimir Johnny Štulić, ali im je naposljetku ipak dao intervju. I to dan uoči svog 56. rođendana!

Novinarki je ispričao kako je upravo pripremio izabrana djela u 12 knjiga pod nazivom Smijurijada, navodeći kako se u njima nalaze i njegovi prijevodi Ilijade, Odiseje i Tukididovih spisa. Na pitanje kad će se u njih moći zaviriti, Štulić kroz smijeh kazao da je on svoje odradio te da će se tim dijelom morati pozabaviti netko drugi.

Vjerojatno kao i za knjigu o Azri za koju kaže da ju je sastavljao od press- clipinga i stigao do 400 stranica, a samo je želio da bude sažeta i kratka.

Iako se bavi pisanjem tvrdi da mu svirke i koncerti nedostaju. No Azru kaže više neće okupljati.

"Uvijek sam htio isti pristup. I kad skupljaš marke ili se baviš sportom, osnovna je stvar da se prvih pet minuta razgibaš. Ne možeš tek tako uletjeti. Sa sviranjem je isto, čovjek se mora zagrijati i razgibati, inače je ukočen. Iako se ništa nije promijenilo, ne mogu sad krenuti kao što sam onda išao. Ljudima nije važno ono što jeste i što znaš, nego ono što oni misle da jeste. Konkretno, 1983. sam imao neke plave hlače s crnom crtom, ali su svi pamtili da sam nosio "adidas" trenirku. Nije važno što nikad nisam imao "adidasicu". To je jedan jaz i nemogućnost, isto kao kad si u pustinji, umireš od žeđi, a imaš vodu u koljenu", pojasnio je Štulić za Večernje novosti.

Ni oproštajna turneja mu ne pada na pamet. Za nju tvrdi treba i vremena i novaca. A on ni jednog nema dovoljno.

"Sve to zahtjeva veliku organizaciju, a ja ne mogu više raditi o svom trošku. Odavno sam potrošio sav novac. Više od 20 godina nemam nikakav dohodak", priča Štulić.

Kada je glazba općenito u pitanju tvrdi da je izgubio pojam o vremenu.

"Najbolja glazba je bila šezdesetih, sedamdesetih je već prošao vlak. A ja sam karijeru napravio osamdesetih, čak i devedesetih. Imam 400 diskova, sve iz šezdesetih i sedamdesetih, ali ih nisam slušao na zvučnike sigurno šest-sedam godina. Odavno nema dobre muzike, evo već 20 godina. Posljednje dobro bili su punk i novi val krajem sedamdesetih. Devedesetih muzike doslovce nije bilo, od 2000. također. Ali, nije svaki dan nedjelja, zar ne?", kaže Johnny.

Komentirao je i priču po kojoj je Bregović ukrao njegovu ideju o bijelom odijelu i orkestru, rekavši da je na nju već i zaboravio.

"Pa, dobro, svatko može obući bijelo odijelo. Može svatko komponirati ono što on komponira. Bregović je napravio nekoliko izvrsnih pjesama, ali nije napravio tekst za te pjesme. Takve su, recimo, Loše vino ili Selma. Ali, samo mu je jedna kompletna - Zaboravi ako možeš. Ni ona mu nije loša, sve će to pokriti tralala... Kako se zove ta? Ja je zovem Čajkovski. Danas ne razlikujem tko je Tompson, a tko Alka Vuica. To je sve sedam osmina", zaključuje Štulić u Večernjima.