Pariz je kao vino, što je stariji to je ljepši. Ljubav stanuje u ovoj prijestonici Francuske. Romantika posebno "miriše" u proljeće, kada sve procvjeta i kada Pariz obuče zeleno ruho rascvjetalih krošnji. Upravo tad, u proljeće, srodne duše iz cijelog svijeta dolaze u grad svjetlosti kako bi krunisali ili ovjerili svoju ljubav.

Zato su na ulicama Pariza česta slika turisti koji razgledaju znamenitosti ovog grada, kojima, čini se, nema kraja. Svaka ulica, građevina, trg, park ili rijeka Sena kriju hiljade priča. A, svako dođe u ovaj grad da nađe svoju priču.

Ljepotica koja sa visine "gleda" na panoramu grada je Ajfelova kula, ponosna i najviša građevina Pariza. Ona je simbol Pariza, ljudske genijalnosti i kreativnosti. Kulu je podigao francuski inženjer Gistav Ajfer s namjerom da od toga načini najveći događaj velike svjetske izložbe u Parizu. Završena je za dvije godine, 31. marta 1889. Visoka je 320,75 m i teška 9.700 tona. Do vrha vode 1.792 stepenice. Dnevno je pohodi 16.000 posjetilaca, sastoji se od 18.038 dijelova gvožđa, a farbaju je svake sedme godine, za šta se utroši 40 tona farbe.

Poseban ugođaj za oko predstavlja noću, kada se upali na hiljade sijalica. Tada ona postaje magnet za turiste. Prilazeći Ajfelovoj kuli srećete ljude iz cijelog svijeta naoružane fotoaparatima i kamerama, koji u žustrom razgovoru jedni drugima objašnjavaju šta sve znaju o veličanstvenoj građevini, pa vam se čini da tada kula "govori" 1.000 jezika. Desiće se da će vam pred ovom građevinom prići mnogi prodavači suvenira "naoružani" minijaturnim simbolima svog grada i cjenkajući se pokušavati na sve načine da vam prodaju ono što imaju u svom asortimanu. Međutim, ako u momentu "nestanu", znajte da su u blizini policajci, jer njihov "posao" baš i nije legalan. Na Ajfelovu kulu možete se popeti pješke i liftom, a sav trud koji ste uložili penjući se uz stepenice isplatiće vam se kada pred vama "pukne" pogled na panoramu koja oduzima dah.

Nedaleko od kule nalazi se luka s brodovima za obilazak grada. Dok ploviš Senom možeš da uživaš u pogledu na gorde i veleljepne građevine koje predstavljaju Pariz u svoj njenoj raskoši arhitekture, a pogotovo u legendama o mostovima koje pripovijeda vodič na brodu.

Umjetnici i ljubitelji umjetnosti u Gradu svjetlosti osjećaju se kao kod kuće, jedni dolaze po inspiraciju, a drugi po pozitivnu energiju. U ovom gradu "živi" i Mona Liza, remek-djelo slikara Leonarda da Vinčija, najgledanija dama svijeta. Ali, nezaobilazna destinacija je svakako Monmartr, zbog kojeg se s pravom Pariz može nazvati prijestonicom umjetnosti. Monmartr postaje popularno mjesto tokom XIX vijeka, kada mnogi Parižani tu dolaze u potrazi za seoskom atmosferom sa vinogradima i mlinovima. I dan-danas umjetnici "bježe" na Monmartr kako bi stvarali u veličanstvenom okruženju. Tako se na Gornjem Monmartru u "krilu" bazilike sv. Srce, poznatijoj kao crkva za zaljubljene, mogu sresti umjetnici svih profila. Dok na jednom postolju, naoružan bojom i strpljenjem stoji čovjek kip, koji je od svog tijela napravio umjetničko djelo, drugi umjetnik je svirajući gitaru turiste privukao interpretirajući evergrin pjesme. Našao se tu i umjetnik koji u svoj plesni performans uključuje svakog raspoloženog posjetioca iz publike. Okrećući leđa bazilici sv. Srce imate Pariz na dlanu, koji je najljepši za sunčanih dana, jer baš tada izgleda kao da se grad kupa u svjetlosti. Bazilika sv. Srce je mjesto gdje se zaljubljeni često zaklinju na ljubav, možda i najpopularnije mjesto za prošnju djevojke.

Na putu do Donjeg Monmartra, šetajući kroz uske ulice, često možete vidjeti kreativno-neuredne bašte, gdje umjetnici u tišini prirode svoje emocije i maštarije pretvaraju u umjetničko djelo. Iako je velika konkurencija među umjetnicima, svaki od njih nađe svoje mjesto pod kreativnim pariskim nebom. Centar Donjeg Monmarta je klub "Mulen Ruž", kolijevka francuskog poznatog plesa kan-kana i nezaobilazni segment bogatog noćnog života koji nudi ovaj grad.

Zaštitnica grada je sveta Žonvjev, po legendi sveta djevica koja je uspjela smiriti nemirne duhove i paniku stanovnika Pariza kada su čuli o djelima divljih Huna, pa su se dali u bijeg. Svi su željeli rijekom Senom pobjeći u Orleans, nadajući se većoj sigurnosti. Sveta Žonvjev počela je građane uvjeravati kako će Pariz biti pošteđen, jer je to njoj Bog objavio. Narod joj je povjerovao, te se počeo spremati na odbranu i otpor. I, zaista, Atila je promijenio smjer i udario upravo prema Orleansu, koji je mnogo stradao.

Rasplesan, spontan, obasjan svjetlošću, romantičan, umjetnički perfektan, Pariz je grad iz kojeg ne možeš da odeš ravnodušan. Ali moraš da se vratiš. Jer, uvijek ostane jedan kutak koji si htio da vidiš, a nisi stigao. Jer si prešao preko sedam, a ostalo je još 30 mostova. I jer je svaki put pogled na već viđeno mjesto drukčiji, kao pogled Da Vinčijeve Mona Lize...

LJILJAN.BA